Kad smo krenuli na hajking na Staru planinu u proleće pre više godina, svi planinari i hajkeri (turista nije bilo) rekli su nam da nedostaje infrastrukture za planinarski turizam i turizam uopšte, ali da su tereni veličanstveni. Rekli su nam i da na Staroj planini ima mesta na koja ljudska noga nije kročila. I da ima napuštenih kuća.

Doživljaj je bio nezaboravan: planina veličanstvena i ravnodušna, hladnoća, kiseonik u vazduhu opija, proleće naveštava boje, sunce i toplotu, ali tako da mu ne verujemo, čini nam se nemoguće. Gostoljubivi ljudi, fantastična rakija od kantariona i med kakav nikad nismo okusili. I sela, kuće, u kojima nikoga nema. Ostavili su okućnicu, svoj krov, tanjire na stolu, fotografije u fiokama. A napolju, uz polomljenu ogradu i oronuli čardak, voćke i dalje cvetaju.

(Foto: Vesna Smiljanić Rangelov)