Bilo da si se ikad usudila
da budeš srećna ili ne,
ti si ljubičica u saksiji,
koja sanja da je Pančićeva omorika;

koliko god da si usamljena, znaš
da si već deo velike slike i znaš
za porodicu svega, da

ne moraš biti poslušna
ni dobra devojčica
s probušenim ušima i lakiranim noktima
ni skromna
ni da iskupljuješ grehe sveta
u kom jeleni, još živi i plahi, promiču
među drvećem,
gde bistri zrak pulsira pesmom zrikavaca,
a ti treperiš pred krhkošću lepote
svega toga što je već
prebojeno sentimentalnim
turističkim oglasima,
zlostavljano selfijima,
fotografisano do iznemoglosti,
prebojeno i prebijano,
pa ipak postoji.

Ko god da si i kakva god da si,
ti si uspavani žir,
hajdučica trava iz pukotine betona
koja sanja da je himalajski bor,
a snovi ne lažu.

U eri dugog ćutanja
olakšanje
diše zamasima
novih vetrova.