OPSTANAK

išao sam šumom kad ugledah smrt
namah se bacih na zemlju i počeh
glumiti mrtvaca
tako sam je prešao
mada još stoji tu pored mene
i ne smijem mrdnuti ipak sam ja
živ živcijat
samo glumim

PAMPERS BLUES

Nedostaju još samo vjetar i tamni ogrtač
Dok stojim sam na usamljenom brijegu
Da bi se iskazala sva patetika
Mog sadašnjeg položaja
Napušteni ljubavnik vremenom će siguran sam
Uvjeriti sebe da je nova mehanička ruka
Mnogo bolja od one otrgnute
I toliko lakša za rukovanje

Razočarani prijatelj vjerujem
Moći će ispolirati svoju povredu
Pribaviti joj kakav skupocjen ram
I uživati u posjedu prestižne stvarčice

Ali ovo posrano dijete
Ko će njemu objasniti
Ti si sada velik
Imaš tri godine i treba da znaš
Da mama ne postoji
Mama je samo priča
U koju vjeruju bebe
I zaostali u razvoju

JEGERMAJSTEROV SAN

(Za moju Branu)

sanjao sam da me neko pita
toplim i razgovjetnim glasom –
gdje si bio?
ja mu rekoh
išao sam kroz djevičanski snijeg
koji je rastao pod stopalima

ruke pune nekih cegera –
bilo je teško obisati oči
i da nemam pojma kad sam i kako
stigao kući

tako smo malo razgovarali


HORTIKULTURA

rasađujem se svakodnevno
još od onomad kad me je otac
kao tuč teškim ćutanjem poučio
da sam vilin konjic
i da je život zbir smrti
da dan ne traje i da se mora uzeti pelcer
kad god se probudio, u svitanje
ili u podne, moraš posaditi novi dan
nakalemiti novi svijet
ja nisam ljupka azaleja
ja sam mirakulima ispunjena
aleja

Iz zbirke Jegermajsterov san , Novi Sad: Zenit


Renato Karamehić, rođen u Banja Luci, studirao filozofiju u Sarajevu i Geteborgu, živi i radi u Švedskoj.